Ako volite kućne kave sigurno imate cijeli jedan ormarić raznih kuhala, a da ni ne spominjem načina pripreme kave. Neki od nas jako vole moka kavu dok drugi vole klasičnu kavu iz lončića, ali mislim da se slažete da su sve to razni oblici izrade kave, ali najsofisticiraniji aparati za kavu su oni na kapsule.

Mislim aparati za kavu su i oni iz kafića i iskreno ne mogu se odlučiti koji bi mi bio omiljeni, ali kavu volim toliko puno da je volim spravljenu na razne načine. Ima nekih određenih kafića u centru Zagreba koji imaju dugu tradiciju i njihovi aparati za kavu rade vrhunsku kavu. 

Točno znaš kad popiješ jednu da je to okus vremena, ali ne od taloga spravljenih kava već ti aparati za kavu imaju jednostavno točnu temperaturu, točno zagrijavanje prije početka izrade kave,  za vrijeme izrade kave i onaj završetak s gustom pjenicom…nešto nezamjenjivo niti jednostavno za kopiranje.

Jedan me se kafić na trgu Bana Jelačića posebno dojmio i tako mi je žao što ga više nema. Njega je i Tošo Dabac ovjekovječio na svojim fotografijama pod nazivom Moka 1 i Moka 2. Na njima su vidljivi aparati za kavu iz tog doba, ali ja sam uspijela popiti kavu baš iz njih u novije doba.

Nažalost kasnije negdje 2010. godine su ga zatvorili. Bila sam uvjerena da ga preuređuju, no grdo sam se prevarila. Kafić je prodan i nakon mjesec dana otvorio se nekakav lanac brze hrane i nestala je moka. Kakva je to bila tuga za nas. A kakve li pozicije!

Kafić je nestao zauvijek i s njim one nostalgije starog Zagreba i mirisa izvrsne kave u kojima su uživali razni umjetnici nekih davno minulih vremena. Možda je gazda umro pa se sve to tako zbilo ali mi je svejedno i danas jako žao da više nema onog starog kafića.…